- koji čuje
- • hearing
Serbian-English dictionary. 2013.
koji čuje
Look at other dictionaries:
binauralan — bȉnaurālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA med. koji čuje na oba uha ETIMOLOGIJA bin + lat. aur (is): uho … Hrvatski jezični portal
glȗh — prid. 〈odr. ī, komp. gl‹šī〉 1. {{001f}}koji ne čuje, koji nema osjetilo sluha 2. {{001f}}koji je svojstven mjestu gdje se ništa ne čuje, gdje vlada tišina; bezglasan [∼a tišina] ∆ {{001f}}razgovor ∼ih krivo shvaćene poruke, neadekvatan odgovor ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gluh — glȗh prid. <odr. ī, komp. glȕšī> DEFINICIJA 1. koji ne čuje, koji nema osjetilo sluha 2. koji je svojstven mjestu gdje se ništa ne čuje, gdje vlada tišina [gluha tišina]; bezglasan SINTAGMA razgovor gluhih krivo shvaćene poruke, neadekvatan … Hrvatski jezični portal
čȕti — (koga, što) dv. 〈prez. čȕjēm, pril. pr. čȗvši, imp. čȗj, prid. rad. čȕo/čùla ž, prid. trp. čùven, gl. im. čùvēnje〉 1. {{001f}}primiti/primati sluhom glas ili glasove; opažati 2. {{001f}}razg., {{c=1}}v. {{ref}}osjetiti{{/ref}}, {{ref}}osjećati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čuti — čȕti (koga, što) dv. <prez. čȕjēm, pril. pr. čȗvši, imp. čȗj, prid. rad. čȕo/čùla ž, prid. trp. čùven, gl. im. čùvēnje> DEFINICIJA 1. primiti/primati sluhom glas ili glasove [opažati]; opažati 2. razg., v. osjetiti, osjećati (čulom mirisa)… … Hrvatski jezični portal
ȕho — ȕh|o (ȕvo reg. + srp.) sr 〈N mn ‹ši/ušèsa pejor., G ȗhā/ùšijū/ùšī/ušésā pejor.〉 [ovo uho, ova uha/ove uši] 1. {{001f}}a. {{001f}}anat. paran organ sluha, služi za percepciju zvuka i ravnoteže [srednje ∼o; unutrašnje ∼o; vanjsko ∼o; klempave… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uho — ȕho (ȕvo reg. + srp.) sr <N mn ȕši/ušèsa pejor., G ȗhā/ùšijū/ùšī/ušésā pejor.> [ovo uho; ova uha/ove uši] DEFINICIJA 1. a. anat. paran organ sluha, služi za percepciju zvuka i ravnoteže [srednje uho; unutrašnje uho; vanjsko uho; klempave… … Hrvatski jezični portal
gluhòća — ž 1. {{001f}}stanje onoga koji je gluh, koji slabo čuje ili koji ne čuje 2. {{001f}}pat. stanje onoga koji ima oštećeno ili uništeno osjetilo sluha 3. {{001f}}potpuna tišina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍko — ȍko1 sr 〈G ȍka, N mn ȍči, G òčijū〉 1. {{001f}}anat. organ osjetila vida čovjeka i životinja 2. {{001f}}a. {{001f}}vrulja, podvodni izvor b. {{001f}}ekspr. gorsko jezero ledenjačkog porijekla ∆ {{001f}}kravlje oči pren. velike, ali bezizražajne … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gluhoća — gluhòća ž DEFINICIJA 1. stanje onoga koji je gluh, koji slabo čuje ili koji ne čuje 2. pat. stanje onoga koji ima oštećeno ili uništeno osjetilo sluha 3. potpuna tišina ETIMOLOGIJA vidi gluh … Hrvatski jezični portal
nȅčūjan — prid. 〈odr. jnī〉 1. {{001f}}koji se ne čuje 2. {{001f}}koji je vrlo tih, prigušen, koji se jedva čuje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
